Iskustvo unutarnje promjene kroz Uranjanja

Osim što osjećam vjetar na licu kad vozim bicikl iz grada nakon obavljanja obaveza (i prije je bio vjetar prisutan al ga nisam osjećala) i osim što imam više volje za život i laganija sam, ko da je spao veliki teret,
dva su velika indikatora koja me čude i čini mi se da je život čarolija:

Počela sam naglo nakon 5 godina stanke pisati svoje stručne tekstove, nemam otpor prema tome koji sam imala 5 godina i s veseljem se ustajem ujutro da sjednem za komp i puštam da moje znanje i ideje izlaze van, bez opterećenja, bez straha da li će valjat recenzentima, ovima onima;

bez misli kak bi bolje bilo da sam na moru, ili da sam ovdje ondje, na festivalu, na seminaru ovom onom, a ne za kompom u kući satima, danima; znam/osjećam da je to što pišem u tekstovima moj iskaz, moj izražaj tj. možda i nije moj već dolazi odnekud kroz mene, a nije nit važno čiji je izražaj, važno mi je da mi se sviđa taj proces curenja ideja kroz mene van.

Drugo je u vezi mame, kad god mi ona dođe u posjetu ili ja njoj, uvijek me u trenu ko strela izbaci iz takta, iz kakvog takvog centra, iživcira me temeljito i umori duboko, da moram spavat i rehabilitirat se pol dana nakon toga;

sada, ona dođe, ja ju gledam kako je divna u svom načinu postojanja, kako je specifična, i veselim se druženju s njom;

ona i dalje kritizira moju kuhinju kako je prljava, i kritizira što nisam travu svu počupala, i zašto mi trune hrana u špajzi i zašto ne sredim taj frižider, i mrlja s nekim krpicama po sudoperu pa po podu i ne pere ruke nakon;

a ja gledam i doživljavam da je to njen obrazac, njen izraz postojanja, da je ona takva i da je to njen način,
takva je njena osobnost i ne sudim da je nesvjesna, i ne sudim da me je uvjetovala cijeli život i da mi je ona nabila krivnju i grižnju koju nosim ispod kože… samo ju gledam i uživam što se tu na svoj način mota po mojoj kuhinji i nešto prtlja i petlja i prigovara; ta njena prigovaranja čujem ko cvrkut ptica koje mijenjaju tonove; ona cvrkuće a ja ju volim!

Na odlasku ju zagrlim i kažem da mi je lijepo s njom, i ona se smije sretna iako ju jako boli kičma i kaže mi da me voli beskrajno, beskrajno i da sam njena curica.

K.S.