Iskustvo susreta s Tri principa

Za mene moje djetinjstvo nije bilo lako. Svakodnevno me budilo vikanje mame na tatu zbog jučerašnjeg pijanstva, a kroz dan bi me pratilo njegovo pijanstvo i izazivanje svađa. Zamjeranje i osuđivanje tate pratilo me cijelog života. Osim toga, stalna briga hoću li imati dovoljno novaca za ono što mi treba i što želim, najčešće je rezultirala time da nemam. Kada bi mi se desila neka neugodna situacija, primjerice prekid odnosa sa partnerom, teško bih to podnosila. U tom je slučaju moje tijelo najviše patilo. Moje misli su uzrokovale grč u želucu zbog kojeg nisam mogla jesti i na taj sam način u vrlo kratkom roku izgubila nekoliko kilograma. Bila sam gladna, a nisam mogla jesti te sam najčešće otišla gladna spavati što nije dobro ispalo, jer se upravo zbog te iste gladi nisam mogla naspavati. Jasno je kako sam opet sljedeći dan i gladna i nenaspavana mogla “dobro” funkcionirati. I tako kad bi situacija u glavi bila malčice bolja, opet se sve vratilo u normalu, ali sljedeća neugodna situacija (neovisno o čemu se radi) imala bi za posljedicu isto. Bilo je puno takvih situacija u mom životu. Iz moje perspektive moj život nije imao nekakvog pretjeranog smisla.

Prije dvije godine saznala sam za Zakon privlačenja. To je unijelo u moj život tračak nade. Doslovno sam gutala knjige pokušavajući si pomoći na bilo koji način. I mogu priznati da mi je pomoglo, ali onako površno. Još uvijek su mi se događale iste stvari, iste situacije u kojima bih patila. Sve dok me život nije odveo do Tri principa. Provela sam doslovno nekoliko dana na blogu čitajući kako se ljudima promijenio život upoznajući se sa tim razumijevanjem. Nisam dugo oklijevala i odlučila sam iskusiti i to. Mogu samo reći da mi je to najbolja “stvar” koja mi se ikad dogodila. U vrlo kratkom periodu osjetila sam ogromne promjene. One prave, duboke promjene. Spoznaja da je unutarnji osjećaj koji nam je uvijek dostupan jedino što je vrijedno u životu je nevjerojatna. Svo vrijeme pokušavala sam pronaći sreću, ljubav i dokaz da vrijedim u vanjskom svijetu, i naravno nikad tamo to isto nisam pronašla. Ono je u meni bilo svo vrijeme, ali mi je zbog buke misli to bilo onemogućeno osjećati. Sve sam više počela voljeti sebe jer ne možeš ni voljeti druge dok ne zavoliš sebe, takvog kakav jesi u ovom trenutku. Novac koji mi je do sada predstavljao najvažniji faktor pao je u drugi plan, odnosno nije mi više toliko bitan što za posljedicu ima sve više dotjecanje istog. 

Spoznaja da tata radi najbolje u svakom trenutku s obzirom na svoju razinu svijesti je također bila nevjerojatno oslobađajuća. Jer da zna bolje, radio bi bolje. Sve više osjećam ljubav i razumijevanje prema njemu. I osjećam i da njegova duša osjeća to. Sav taj mir koji je sa svakom spoznajom sve veći i svo to razumijevanje, pokušavam prenijeti i na ostatak obitelji i mogu priznati da mi uspijeva. Njihove duše osjećaju istinu kao što je osjeća i moja. Čak ni tata više ne pije toliko, a mi mu ne zamjeramo i kad popije. I prijateljski odnosi su se poboljšali. Svjesna sam da sam imala zavidne misli prema onima koji imaju sve ono što sam ja željela što je blokiralo zdrave odnose, ali i to je nestalo. Spoznaja da je sve trebalo biti tako kako jest da bi me to dovelo do ovog razumijevanja je čudesna. Jer znam koliko me lijepih trenutaka s ovim razumijevanjem čeka u nastavku života. Također, nestali su problemi i sa hranom. Spoznaja da su svi moji “problemi” bili zapravo samo moje misli koje su zapravo iluzija i ne postoje kao stvarnost izvan moga uma učinila je moj život nevjerojatno lijepim. Svo to zamjeranje, sva ta zavist, neopraštanje, samo su igre ega koje su doslovno pred mojim očima iz dana u dan bilježile poraz. Život mi je poprimio sasvim drugu notu. Sada sreća i ljubav ispunjavaju moj svakodnevni život.

Isto tako, prije susreta sa Tri principa, moji su dani prolazili u jedva čekanju. Kad bih bila na faksu, jedva bih čekala doma, kad bih bila na poslu isto tako. Sada toga više nema. Svaki je trenutak poseban i gdje god se nalazim, nema mjesta koje bi bilo bolje od ovdje i sada. Primijetila sam isto tako i da imam više snage no što sam mislila. Prije kad bih spavala šest sati, cijeli bi mi dan bio upropašten. Ne zbog dana kao takvoga već zbog misli koje bi mi stvarale privid umora većeg no što je zaista bio. Ni toga sada više nema. Sada i kad spavam tri sata, odradim sve obaveze isto i kao da sam spavala osam sati. Također, sa više volje obavljam sve fakultetske i radne obaveze što prije nije bio slučaj. Prije mi je sve predstavljalo samo veliki teret.

Ono što mi se najviše sviđa kod Darkovog načina rada je njegova dostupnost i strpljenje što nije slučaj kod drugih učitelja sa kojima sam se susrela do sada. Hvala ti Darko zaista što si mi pomogao uvidjeti da moj život itekako ima smisla.

Ivana