Depresija i anksioznost sve su raširenija pojava u današnjem društvu. Čak bih rekao da većina ljudi pati od nekog oblika depresije ili pogotovo anksioznosti. Iz vlastite prakse rada s ljudima primjećujem da ova stanja sve više među ostalima zahvaćaju i vrlo mlade ljude – tinejdžere, adolescente i one u svojim dvadesetim godinama života. Ponekad su ova stanja vezana uz okolnosti koje osobu okružuju, a ponekad nisu.

Ako patite od depresije ili anksioznosti vjerujem da vam se često čini da ste ušli u tunel bez svjetla na kraju. Često ne vidite izlaz is svoje situacije i što god pokušavate da bi je promijenili, samo se zakopavate još dublje, izlaz je još manje na vidiku. Ova stanja često prate i fizičke reakcije u tijelu – stezanje u prsima, trbuhu, glavobolje, nesanica… te razni oblici narušenog zdravlja.

Sva ova stanja mogu se promijeniti, vrlo često vrlo lako i u kratkom vremenskom razdoblju. Sve što je potrebno je unutarnji uvid u pravu prirodu iskustva tj. u iluzornu prirodu svega što vas muči.

Vjerojatno vam je očito da konvencionalni načini “liječenja” suštinski i dugoročno ne pomažu. Ako posjetite psihijatra, on će vam najvjerojatnije prepisati tablete, “lijekove”, kojima samo utišavate senzacije koje doživljavate, a ne rješavate i ne liječite pozadinske misaone strukture koje kreiraju stanje koje vidite kao problem. Ako posjetite psihoterapeuta, različite vrste analize će vam najčešće samo dati više za razmišljanje, tj. više pojmova, koncepata, umjesto da vas od onoga što jedino zapravo jest vaš problem – višak misli – rastereti. Ako ste probali različite tehnike i metode samopomoći, vjerojatno ste uvidjeli da ni one najčešće dugoročno ne pomažu – jer većina ljudi s njima ne počinje iz istinske inspiracije i mudrosti već iz otpora. Čim krenete ulagati napor da si pomognete – vi afirmirate postojanje, tj. stvarnost problema, stvarate otpor prema mislima koje stvaraju vaš “problem” i stvarate si još više težine.

Depresija i anksioznost nisu ništa drugo nego – previše misli na umu, to su

stanja čvrstog vjerovanja vlastitim mislima

. A puno misli imamo kad im dajemo gorivo za postojanje – kad se njima puno bavimo i kad im vjerujemo – kad vjerujemo da je ono što doživljavamo stvarno, a ne vidimo da su to samo misli – ideje – koncepti – nešto nestvarno.

Mnogi od vas će reći: “Dobro, muče me vlastite misli – to i sam znam pa mi svejedno ne pomaže.” Međutim, dok god nas nešto muči, to znači da smo na nekoj podsvjesnoj razini povjerovali da su neke naše misli istina – dakle na nekoj razini ne vidimo da su misli samo misli već nam izgledaju kao stvarnost.

Misli koje nas muče mogu biti raznolike i sadržaj uopće nije bitan. Bitno je da znamo, ne intelektualno, racionalno, već zaista znamo, uvidimo da su to samo misli. Ovo se može činiti banalno, ali upravo to je suština istine o ljudskom iskustvu i kroz taj uvid izlazimo iz depresije i anksioznosti – kad prestanemo vjerovati vlastitim mislima, muka prestaje.

Kroz razumijevanje Tri temeljna principa kroz koje je ljudsko iskustvo kreirano, tj. razumijevanje prirode i uloge misli u kreaciji našeg doživljaja života prestajemo vjerovati vlastitim mislima i počinjemo ih puštati da slobodno prolaze našim umom umjesto da se protiv njih borimo. Dešava se da prethodno čvrsti slojevi vjerovanja postaju sve tanji, a u pozadini sve više vremena počinjemo osjećati naše izvorno prirodno stanje – unutarnji mir, uzemljenost, unutarnju snagu, lakoću, bistrinu, jednostavnost, sigurnost i bezuvjetnu ispunjenost.

Vjerojatno zvuči predobro da bi bilo istinito, međutim, tako jest, osloboditi se anksioznosti, depresije ili paničnih napadaja kroz ovo razumijevanje za većinu ljudi je vrlo jednostavno, da bi se promjena počela odvijati, dovoljno je doslovno samo nekoliko razgovora. Ovo nije tehnika, tijekom ovih razgovora ništa ne radimo, samo opušteno razgovaramo, ukazujemo na temeljnu istinu te kroz duboki unutarnji osjećaj koji se javlja, iz vas izviru uvidi u ono o čemu pričamo.